Jeremiah 29

1A ovo su riječi u poslanici koju posla prorok Jeremija iz Jerusalima k ostatku starješina zarobljenijeh i sveštenicima i prorocima i svemu narodu što ga preseli Navuhodonosor iz Jerusalima u Vavilon, 2Pošto otide iz Jerusalima car Jehonija i carica i dvorani i knezovi Judini i Jerusalimski, i drvodjelje i kovači, 3Po Elasi sinu Safanovu i Gemariji sinu Helkijinu, koje sla Sedekija car Judin u Vavilon k Navuhodonosoru caru Vavilonskom; i u knjizi govoraše:

4Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev, svemu roblju koje preselih iz Jerusalima u Vavilon: 5Gradite kuće i sjedite u njima; sadite vrtove i jedite rod njihov;

6Ženite se i rađajte sinove i kćeri; i sinove svoje ženite, i kćeri svoje udajite, neka rađaju sinove i kćeri, i množite se tu i ne umaljujte se. 7I tražite dobro gradu, u koji vas preselih, i molite se za nj Gospodu, jer u dobru njegovu biće vama dobro.

8Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: nemojte da vas varaju vaši proroci što su među vama i vaši vrači, i ne gledajte na sne svoje što sanjate. 9Jer vam oni lažno prorokuju u moje ime, ja ih nijesam poslao, govori Gospod.

10Jer ovako veli Gospod: kad se navrši u Vavilonu sedamdeset godina, pohodiću vas, i izvršiću vam dobru riječ svoju da ću vas vratiti na ovo mjesto. 11Jer ja znam misli koje mislim za vas, govori Gospod, misli dobre a ne zle, da vam dam pošljedak kakav čekate.

12Tada ćete me prizivati i ići ćete i molićete mi se, i uslišiću vas. 13I tražićete me, i naći ćete me, kad me potražite svijem srcem svojim. 14I daću vam se da me nađete, govori Gospod, i vratiću roblje vaše, i sabraću vas iz svijeh naroda i iz svijeh mjesta u koja sam vas razagnao, govori Gospod, i dovešću vas opet na mjesto, odakle sam vas iselio.

15Jer rekoste: Gospod nam podiže proroke u Vavilonu. 16Jer ovako veli Gospod za cara koji sjedi na prijestolu Davidovu i za sav narod koji stoji u ovom gradu, za braću vašu što ne otidoše s vama u ropstvo. 17Ovako veli Gospod nad vojskama: evo, ja ću pustiti na njih mač, glad i pomor, i učiniću ih da budu kao smokve rđave, koje se ne mogu jesti, kako su rđave.

18I goniću ih mačem i glađu i pomorom, i učiniću da se potucaju po svijem carstvima zemaljskim, da budu uklin i čudo i potsmijeh i rug u svijeh naroda, u koje ih proženem. 19Jer ne poslušaše mojih riječi, govori Gospod, kad slah k njima sluge svoje proroke zarana jednako; ali ne poslušaste, govori Gospod.

20Slušajte dakle riječ Gospodnju vi svi zarobljeni, koje poslah iz Jerusalima u Vavilon.

21Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev za Ahava sina Kolajina i za Sedekiju sina Masijina, koji vam prorokuju u moje ime laž: evo, ja ću ih predati u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom, da ih pobije na vaše oči.

22I od njih će se uzeti uklin među sve roblje Judino što je u Vavilonu, te će govoriti: Gospod da učini od tebe kao od Sedekije i kao od Ahava, koje ispeče car Vavilonski na ognju. 23Jer učiniše grdilo u Izrailju čineći preljubu sa ženama bližnjih svojih i govoreći laž na moje ime, što im ne zapovjedih; ja znam to, i svjedok sam, govori Gospod.

24I Semaji iz Nelama reci govoreći: 25Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev govoreći: što si u svoje ime poslao knjige svemu narodu koji je u Jerusalimu, i Sofoniji sinu Masijinu svešteniku i svijem sveštenicima, govoreći: 26Gospod te postavi sveštenikom na mjesto Jodaja sveštenika da pazite u domu Gospodnjem na svakoga čovjeka bezumna i koji se gradi prorok, da ih mećeš u tamnicu i u klade.

27Zašto dakle ne ukori Jeremije Anatoćanina, koji se gradi prorok među vama? 28Jer posla k nama u Vavilon i poruči: dugo će trajati; gradite kuće i sjedite u njima, i sadite vrtove i jedite rod njihov. 29I Sofonija sveštenik pročita tu knjigu pred prorokom Jeremijom.

30I dođe riječ Gospodnja Jeremiji govoreći: 31Pošlji ka svemu roblju i poruči: ovako veli Gospod za Semaju iz Nelama: što vam prorokuje Semaja, a ja ga ne poslah, i čini da se uzdate u laž, Zato ovako veli Gospod: evo, ja ću pohoditi Semaju Nelamljanina i sjeme njegovo, neće od njega niko ostati u ovom narodu niti će vidjeti dobra što ću ja učiniti narodu svojemu, govori Gospod, jer kaziva odmet od Gospoda.

32